Santa Claus, Saint Nicholas, Saint Nick, Father Christmas, Kris Kringle, Santy, Santa, Father Christmas, Albanija ("Babadimri) Danska ("Julemanden"), Mađarska("Mikulás"), Italija("Babbo Natale"), Rusija ("Ded Moroz"), Njemačka ("Weihnachtsmann" or "Nikolaus"), Srbija, Bosna i Herzegovina ("Deda Mraz“)…

Djed Mraz (kako sam ga ja zvala od malih nogu) odnosno Djed Božičnjak (tvorevina moderne Hrvatske) simpatični je djedica koji u različitim kulturama donosi darove na Badnjak, Novu Godinu ili 6.12. na Sv. Nikolu.

PORJEKLO:

Priča o Djeda Mrazu varijacija je nizozemske priče bazirane na povijesnoj ličnosti Sv. Nikoli, koji je bio poznat po svojoj darežljivosti siromašnima. Darivao je obučen u svoje biskupske halje koje su bile crvene boje. Iako je kao povijesna ličnost potjecao iz današnje Turske (4.st.) nizozemska priča povezuje ga sa Španjolskom iz koje bi sa brodom dolazio do njihovih domova. Tamo su mu pomagali robovi poznati kao Zwarte Piet (Crni Petar) koji je Sv. Nikoli bio isto kao i vilenjaci Djedu Mrazu, samo što je zločestu djecu Zwarte Piet šibao. Sv. Nikola tradicionalno je darivao na svoj dan u 6.12., ali se približio i samom Božiću. 1969.g. Papa Pavao VI naredio je da se Sv. Nikola izbriše iz rimo-katoličkog kalendara svetac kojeg bi kršćani trebali slaviti, iako je svetac ostao.



U njemačkom folkloru prije preobraćivanja na kršćanstvo postojale su priče o bogu Odinu koji je svake godine za vrijeme zimskog solsticija održavao veliku lovačku zabavu sa drugim bogovima. Na taj dan djeca bi objesila svoje čizme, u koje su stavljali mrkvu i šećer, blizu dimnjaka kako bi se Odinov konj mogao pogostiti. Odin ih je za njihovu darežljivost nagrađivao slatkišima. Ova je tradicija preživjela i povezala se Sv. Nikolom. Što se tiče izgleda Odin je prikazivan također kao bradati starac.



Od kuda onda krampus koji kod nas slijedi Sv. Nikolu sa šibom. Hm, on pak dolazi iz još jedna priče njemačkih plemena koja je govorila o svetom čovjeku I demonu (đavlu, trolu, krampusu) koji se ponoći uvukao u kuću kroz dimnjak i pobio djecu kojoj bio izvadio unutarnje organe ili provukao natrag kroz dimnjak kako bi ih pojeo kasnije. Svetac ga je zarobio i naredio mu da daruje djecu kao bi se iskupio.



Crkvena povijest i folklor prikazuje ga na različite načine, takva prezentacija djedice koji nam nosi darove spojila se sa britanskim likom Djeda Božičnjaka (koji je u ono vrijeme prikazan kao dobro uhranjeni čovjek, obučen u dugi, zeleni kaput, a bio je povezan sa blagdanskim slavljem i pijanstvima kako se u 15 st. slavio Božić, on je bio spoj Sv. Nikole i figure duha Božića) i stvorila lik Santa Clausa (sam naziv Santa Claus proizašao je iz krivog izgovora nizozemske riječi Sinterklass koja je nastala spajanjem riječi Sint Nicolaas).



Uslijedila je amerikanizacija…
Britanske i nizozemske verzije darivatelja u Novom svijetu još su se više spojile. Sinterklass je amerikaniziran u Santa Claus i prikazan kao nizozemski mornar u dugom zelenom kaputi i lulom.
Thomas Nast nacrtao je Djeda Mraza u ilustraciji 3.01.1863, za izdanje novina Harper's Weekly. To je prvi prikaz današnjeg izgleda djeda mraza.



Moderna priča o djedu nastala je pak nakon publikacije pjesme "A Visit From St. Nicholas" (poznatiju kao "The Night Before Christmas"), u kojoj se prvi put spominju njegovi sobovi (Rudolph, Dasher, Dancer, Prancer, Vixen, Comet, Cupid, Donder, I Blitzen) koji vuku saonice noć uoči Božića..
Boje njegova kostima se mijenjala, dok crvena nije popularizirana nakon što se pojavio u takvome na božićnoj čestitki i u dječjoj knjizi L. Frank Bauma Život I avanture Djeda Mraza, 1902.



Prikaz djedice zacementiran je slikom Haddon Sundbloma za Coca-Cola reklamnu kampanju. Popularnost takvog lika stvorila je urbanu legendu da je Santa Claus proizvod Coca-Cole.



Što naravno nije istina, sam izgled proizlazi i iz ruske tradicije koja ga prikazuje obučenog u crveni kaput, krznene čizme, što je logično za jednu tako hladnu zemlju, sama crvena boja povezana je uz biskupski plašt Sv. Nikole.Tijekom vremena Santa se mijenjao, u sebi zadržavajući atribute folklora raznih zemalja. Tako neki znanstvenici sugestiraju kako su moderni atributi Djeda Mraza proizašli iz onih sibirskog šamana koji je za vrijeme zimskog festivala ulazio u kuće kroz dimnjake i ostavljao gljive žarko crveno-bijele boje, koje su ljudi vješali na kamin, gljive su povezane i sa sobovima koji su ih jeli, a sam šaman mogao je i letjeti.

TKO OSIM DJEDA MRAZA NOSI DAROVE: Malog Isusa pokušali su uvesti protestanti nakon reformacije, ali se Sv. Nikola ipak zadržao. Ironično je da drugi naziv za Santa Clausa Kris Kringle proizlazi iz njemačke riječi Christ –Isus, Christkindl. Druga tradicija koja spominje malog Isusa kao nositelja darova je ona Latinske Amerike, i Mađarske, ali i tu se spominje i Djed Mraz koji ih radi i daje Isusu. Ova priča je samo način pomirenja između Božića kao slavljenja Isusova rođenja i onoga što je od njega preostalo nakon što se sklopilo sa folklorom i tradicijom diljem svijeta.
Kroz godine niti folklora, mitova, tradicija različitih zemalja stopili su se u jednog jedinog djedicu, onog kojeg današnji svijet poznaje kao Djeda Mraza (D. Božičnjaka), Santa Clausa. Njegov izgled, ime, atributi imaju svoje temelje u kršćanskim svecima ili poganskim bogovima.

Ali kako god da izgledao ili se zvao, Djed Mraz u sebi nosi isti duh, duh Božića!